Tvrdoća, zatezna čvrstoća odnosno poroznost

"Tvrdoća" metala se odnosi na to koliko je otporna na habanje, a zatezna čvrstoća opisuje "žvakanje" (elastičnost, lomljivost). Poroznost je neimenovana mera neispunjenosti materijala. Pomoću nje se spoznaje veličina prostora bez sadržaja čvrstih čestica, dakle pora i šupljina, u komadu metala, i može imati vrednost od 0 do 1, odnosno procentualno od 0 – 100%. Ove metalurške karakteristike zajedno ističu ključne razlike između kovanog i livenog metala.

Ručna izrada, tehnika kovanja metalnog ingota (bloka metala) sa čekićem, a zatim dalje sabijanje, motanje, izvlačenje i ravnanje, odnosno mehanička obrada, na koji način zlatari oblikuju i sklapaju nakit u umetničko delo zahteva višegodišnje iskustvo od majstora. Sami koraci su dosta bazični, ali razumevanje i sposobnost slobodnog manipulisanja metala sa rukom je nešto drugo. Od njihovog sirovog stanja, kovani metali mogu povećati tvrdoću i čvrstoću za čak 40 do 80% u odnosu na svoje livene „kolege”. Prednosti su očigledni. Tvrđi metali pružaju bolju otpornost na svakodnevne uticaje i ogrebotine. Njihova veća zatezna čvrstoća i tvrdoća im omogućava da zadrže svoj oblik tokom svakodnevnog nošenja odnosno da služe kao pouzdana osnova za pričvršćivanje kamena u fasung. Međutim kod livenog nakita, metal može da se pomera tokom godina do te tačke kada kamenje ispada iz fasunga.

Poroznost je defekt koji se redovno pojavljuje u livenom metalu. Čak i u slučajevima kada se površina livenog nakita na prvi pogled izgleda besprekorno, dorada i poliranje otkriva sitne jame i kratere koji su ispod površine. Poroznost u metalu nije popravljiva i rezultira slabiji, manje kvalitetniji nakit u celini. Za razliku od toga, kovani metali retko imaju problem poroznosti jer takav način obrade metala rezultira čvrst materijal bez pora i pukotina. Zahvaljujući tome površina nakita je besprekorna i glatka.